Taj divni Božji svijet - vjernik i ekologija

Priručnik, Zagreb 1991.

Ova knjiga je jedinstvena pedagoška knjiga na hrvatskom jeziku koja obrađuje pitanja ekologije i sadržaja kršćanske vjere koja se odnose na čovjekovu odgovornost za okoliš: konkretne pokazatelje ekološke krize te biblijske i druge literarne tekstove kojima se pobuđuje ljudska i kršćanska odgovornost za svijet u kojem živimo. Knjiga je doživjela tri izdanja i uvrštena je u popis školske literature. Knjigu su od samoga početka dobro prihvatili i učenici i nastavnici te je korištena kao priručnik u nastavi i kao literatura za brojne ekološke kvizove. 

PREDGOVOR

Ekološka kriza i unatoč pronalascima sve čistije tehnologije ne jenjava, naprotiv postaje sve većom. Tehnika kao ljudski produkt ne može u potpunosti riješiti ekološke probleme. Glavni uzrok ekološkoj krizi ipak je čovjek. Stoga je i ključ rješavanja ekoloških problema u čovjeku, tj. u čovjekovom razvijanju ekološke svijesti i odgovornosti. Stoga je neophodan ekološki odgoj.

Upravo na području ekologije oskudijevamo pedagoškim priručnicima. Knjiga TAJ DIVNI BOŽJI SVIJET - Vjernik i ekologija nekoliko godina je nadomiješta1a tu prazninu: korištena je kao priručnik u nastavi i kao literatura za brojne ekološke kvizove. Školska knjiga ju je uvrstila u popis Školske literature 1991. godine.

Knjigu su vrlo dobro prihvatili i učenici i nastavnici. Ovim novim izdanjem udovoljavamo potražnji brojnih nastavnika, učenika i drugih čitatelja. Prvo je izdanje tiskao Hrvatski naddušobrižnički ured u Frankfurtu a drugo Pokret prijatelja prirode "Lijepa naša" i Školska knjiga u Zagrebu. Budući da djelokrug Franjevačkog instituta za kulturu mira obuhvaća i ekologiju i da je postojala istinska potreba za novim izdanjem, Franjevački institut za kulturu mira priredio je ovo novo dopunjeno izdanje. Dopuna se sastoji u komentarima literarnih tekstova koji su u prethodnim izdanjima bili nepotpuni.

Oslanjajući se na iskrene pohvale dosadašnjih čitatelja, vjerujemo da će knjiga biti od koristi i na zadovoljstvo njezinim novim čitateljima.

Franjevački institut za kulturu mira

IZ PREDGOVORA DRUGOM IZDANJU

Knjiga "Taj divni Božji svijet", pisana je na takav način, da je s pravom možemo proglasiti za "Ekološki katekizam". Na veoma prihvatljiv način autor u ovom posve didaktičnom djelu izlaže temeljne principe kršćanske nauke.

U svijetlu te nauke, autor ističe odgovornost svakog čovjeka spram prirodne baštine i okoliša u kojem živimo. Polazi se od temeljne činjenice da je Bog stvorio cijeli svijet, prema tome i kuglu zemaljsku, kao našu širu domovinu. Svakom od nas pripada uz to i naša uža domovina.

Stvorivši čovjeka, na svoju sliku i priliku. Stvoritelj mu daje i posebnu zadaću. Postavlja ga gospodarem svega živoga i neživoga na zemlji uz obvezu da zemlju i njezina dobra čuva i podloži na korist sebi i svome rodu. Zemaljski prostor i prirodna dobra praktično su nepotrošivi, ako se njima gospodari racionalno. Ako se pak neodgovorno gospodari prostorom i dobrima, tada sužavamo mogućnost života na zemlji budućim generacijama, te se izravno suprotstavljamo Božjem naumu.

Čovjek, ma koliko upinjao svoju maštu u pokušaju dočaravanja nepostojeće ljepote, ne može izmaštati nešto ljepše od već stvorenoga.

Prvenstvena poruka ove knjige je dakle u tome da svaki čovjek, napose mladi ljudi na kojima svijet ostaje, izgrade kršćanski odgovoran stav i praktičan odnos spram korištenja prirode i prirodne baštine.

Svjedoci smo, da je ovo naše doba s pravom nazvano potrošačko doba, od čega nije izuzeta niti naša domovina Hrvatska. To znači da je teško naći dio kugle zemaljske gdje ljudska ruka nije intervenirala u prirodi i gdje nije načinila popravljivih šteta. Naša je nevolja još i veća, zna li se da je skoro pola stoljeća proteklo u znaku političkog jednoumlja, u znaku veličanja nasilja i revolucionarnih zahvata. Iz takvog stava proistekao je i odnos prema prirodnoj, kulturnoj i svekolikoj baštini. Iskorištavanje i degradacija okoliša odvijali su se pod parolom "poslije nas potop", zaboravljajući pri tom na generacije iza nas.

Na nama je danas da počnemo mijenjati taj stav i takav odnos. Ova knjiga jedan je od priloga tome. Ona je napisana kao priručnik nastavnicima, učiteljima i vjeroučiteljima raznih profila, ali je prvenstveno namijenjena učenicima osmogodišnjih i srednjih škola. Dobro će doći kao "prvo štivo" iz ekologije mnogim ljudima, a preporučuje se i svim ekološkim pokretima i društvima.

Nadam se, također, da će ova knjiga dati poticaja prosvjetno-pedagoškim vlastima da se izučavanju ekologije pristupi sustavno, te da ekologija kao predmet dobije svoje mjesto u nastavnom programu od početka pa do kraja školovanja.

Dr. Ante Kutle

IZ PREDGOVORA PRVOM IZDANJU

Taj divni Božji svijet - vjernik i ekologija... pomoći će svima u formiranju kršćanske odgovornosti za svijet u kojem živimo, a na taj će način pridonijeti boljim međuljudskim odnosima, boljem suživotu s ljudima, prevladavanju ideoloških i religioznih razlika, stvaranju samodiscipline i, napokon, oblikovanju kršćanskijeg načina života kako kod pojedinaca tako i u cijelom društvu. A imperativ promjene načina razmišljanja i načina života u našem vremenu postaje sve glasniji....

fra Bernardo Dukić

PUTOVI EKOLOŠKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

Ako ustvrdimo da je priroda u našoj tehničko-industrijskoj civilizaciji degradirana na objekt svojevoljnog iskorištavanja i ako registriramo otuđenog čovjeka u njegovu okolišu, lako ćemo odrediti cilj ekoloških napora u okviru odgoj ne djelatnosti: revizija postojećeg stanja, odnosno čovjekova stava.

Taj cilj zahtijeva izgradnju takvog vrednovanja prirode i takvog odnosa prema njoj u kojem će čovjek u svom ophođenju s prirodom priznat joj njezin vlastiti bitak, vlastitu vrijednost i vlastiti smisao...

Na putu do tog cilja nezaobilazni su elementi tradicijskog, religioznog i estetskog karaktera koji će voditi suvremenog čovjeka do mjesta istovremeno dužnog odstojanja, s obzirom na njegov pozitivan odnos prema prirodi, i blizine, s obzirom na emocionalnu privlačnost. Kategorijama obzira, poštovanja, svetosti, divljenja, čuđenja i straha prema prirodi te jednostavnosti i skromnosti života koji nije na štetu prirode nužno je izdići se iznad empirijsko-znanstvenog pristupa prirodi koji je dobrim dijelom suuzročnik postojećoj ekološkoj krizi. Ni u empirijsko-znanstvenom pristupu sveukupne ekološki orijentirane pedagogije ne samo da spomenute kategorije nisu prisutne već su dugo vremena iz njega bile posve isključivane.

Međutim, one su konstitutivni elementi temeljnog čovjekova stava koji izrasta iz iskustva vlastite vrijednosti prirode. Zajednički nazivnik tih kategorija možemo označiti "strahopoštovanjem". Stoga se strahopoštovanje pred prirodom nameće kao opći cilj ekološki orijentiranog odgoja i obrazovanja iz kojeg proizlaze i drugi ciljevi, primjerice:

- Razvijanje svijesti odgovornosti .za prirodu i okoliš na temelju vjere u Boga Stvoritelja koji je samim stvaranjem opravdao smisao prirode i vjerom u Isusa Krista koji je taj smisao potvrdio svojim ulaskom u tu materijalnu stvarnost.

- Smanjivanje raskoraka između poznavanja ekoloških problema i ponašanja prema prirodi i okolišu. Naime, čovjekovo znanje o svijetu i poznavanje tog svijeta sve su veći, ali izgleda da u svom odnosu prema prirodi čovjek nije postao nimalo mudriji. Samo poznavanje ekološke problematike ne mora biti i često nije motiv za odgovorniji način življenja. Naprotiv, težina ekološke krize može djelovati zbunjujuće i dovesti do rezignacije. Vjernički sadržaji uvijek su plodno tlo nade, nade u život. Oni oslobađaju od straha. Oni su stvaralački. U suradnji s Duhom Svetim vjernik pronalazi uvijek nove mogućnosti, nove energije u svom sustvaralačkom poslanju.

- Prihvaćanje skromnijeg načina života u duhu Kristove Radosne vijesti i razvijanje vjerničkog osjećaja povjerenja u Boga. Zato odgoj za ekološku odgovornost nije nikakvo romantičarsko upoznavanje prirode, već briga za zaštitu sve ugroženijeg životnog prostora. A sve se to očituje u konkretnim datostima svakidašnjeg načina življenja. Ekološki odgoj nije znanstvena naobrazba, nego odgoj za život. Na taj način ekološki odgoj dobiva i religioznu dimenziju.

- Razvijanje boljih međuljudskih odnosa. Zaštita životnog prostora zajednička je odgovornost vjernika i nevjernika, kršćana i nekršćana, i različitih kršćanskih konfesija. Ekološka je zauzetost stoga predmet dijaloga među svim ljudima dobre volje. Razvijanje ekološke svijesti također pridonosi smanjivanju razlika koje vladaju između razvijenih i nerazvijenih zemalja.

- Razvijanje estetske privlačnosti prema prirodi što također pridonosi revalorizaciji prirode i njezina smisla.

fra Bože Vuleta