Pogovor
Antropološko-teološko zanimanje Franjevačkog instituta za kulturu mira za pitanja sudbine kulture slobodne nedjelje u životu suvremenog čovjeka, obitelji i cjelokupne ljudske zajednice usko je povezano s jednom gestom s početka 13. stoljeća. Gesta je poznata kao čuveni „exivi de saeculo“ („izišao sam iz svijeta“) sv. Franje iz Asiza. Sociološko-gospodarski kontekst spomenute geste jest rani kapitalizam, ekonomski uspon društvenog sloja trgovaca i početak jednog procesa koji se do našeg vremena razvio u najuspješniji gospodarski model neoliberalnog i globalnog tržišta.
Ovaj model žanje uspjehe glede uvećanja i koncentracije kapitala i moći, medijske kontrole mišljenja, stvaranja novih tzv. „ must have“ potreba i znanstveno-tehnološkog ovladavanje prirodom. On posjeduje moć fascinacije i stvaranja bespogovornih sljedbenika i poslušnika, sve dotle dok se ne razobliči i njegova tamna strana. Ta strana neoliberalnog tržišta dolazi do izražaja u dva destruktivna odnosa: u nepoštivanju, prijeziru i izrabljivanju prirode, pa prema tome i ideje održivog razvoja, te u prijeziru čovjeka, reducirajući ga na potrošača ili čovjeka „ bez svojstava“ (Musil), osobito onih, koja ukazuju na čovjekovu upućenost na transcendenciju i primat čovjekova „biti nad imati“.
Naslov ove knjige Slobodna nedjelja: kultura u nestajanju okuplja različite, kulturološki, povijesno, medijski, psihološki i sociološki intonirane, članke mladih znanstvenika sa Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu oko jednog ključnog pitanja, koje dramatično postavljaju manje-više svi sudionici kvalitativnog istraživanja fokus-grupa: jesu li gospodarski, politički, znanstveni i vjerski akteri svjesni posljedica procesa nestajanja slobodne nedjelje za pogođene osobe, njihove obitelji i dugoročno za cjelokupno društvo?
Ova knjiga kao nastavak niza socijalnih tema, koje su na suradnju i suizdavaštvo okupile potpisane institucije dobar je znak i poruka da skeptični naslov knjige ne znači da se odustalo od očuvanja antropološke vrijednosti slobodne nedjelje. Skepticizam je, doduše, primjeren stav prema sudbini pitanja slobodne nedjelje u suvremenom svijetu. Slobodnu nedjelju neće biti lako sačuvati protiv moćne racionalnosti liberalnog tržišta. Ali, se odmah postavlja i pitanje: što sa dobrobiti čovjeka,s kvalitetom života obitelji i društva, koje izrabljivački rad radikalno dovodi u pitanje? Postoje li kategorije koje kao vrijednosti obvezuju i koje definiraju humanost/nehumanost tržišta? Osobitu vrijednost ove knjige vidim u tome što bez moraliziranja, s koncilskom jasnoćom pozitivnog odnosa prema sekularnim vrijednostima poziva sve, kako crkvene tako i društvene aktere na zauzetost očuvanja kulturnog okvira slobodne nedjelje. Svi bi mogli i trebali kao ključ čitanja slijediti staru, ali aktualnu poruku: Tua res agitur! Čuvajući kulturu slobodne nedjelje, čuvamo jedan okvir sa ogromnim antropološkim potencijalom, čije dokidanje nipošto nije zamjena staroga za novo, već zamjena antropološke otvorenosti za služenje idolu profita. Naši mladi kritičari suvremene tržišne idolatrije zauzimaju se, dakle, ne za nulti stupanj rasta, napretka, proizvodnje, već barem za ravnopravno natjecanje raznih oblika dobrobiti i modela bogatstva. U duhu socijalnog nauka Crkve doista je moguće dijalogizirati sa suvremenim svijetom i govoriti o vrijednosti financijskog, odnosnog, društvenog kapitala bez njihova apsolutiziranja, već u duhu cjelovitosti kvalitete ljudskog života: solidarne raspodjele dobara, rada, društvene kohezije, općenito društvenog kapitala. Specifičnost hrvatskog društva sa svim prednostima i negativnim trendovima ovo upozorenje čini još dramatičnijim. Liberalno tržište se pokazalo slijepim za najosjetljiviji segment hrvatskog društva: mlade žene i majke, radnice u trgovinama.
Zato su ovo istraživanje i kritička analiza nemjerljiv doprinos kvalitetnom diskursu u našem hrvatskom kontekstu i spašavanju jedne prevažne teme od provincijalizama i ideoloških diktata. To je zapravo kritika liberalnog modela koji formira za svoje potrebe poslušni tip čovjeka, neurotičnog potrošača i reduciranog homo oeconomicus-a, koji prvenstveno služi funkcioniranju tržišta. To je potrebna kritika liberalne ideologije, koja gospodarske krize ne pripisuje sebi, već neposlušnosti svojih sljedbenika.
Danas, pak, kao na početku razvoja kapitalističke varijante ustoličenja Moloha potreban je taj spomenuti Franjin „izlazak iz svijeta.“ To je uvijek bio cjelovit intelektualni, etički i politički čin, kao čin stajanja na stranu onih koji su žrtve, „gubavci“ , na marginama društva, zaboravljeni i ušutkani. Na svoj način autori su poput Franje stali na stranu onih kojima je neregulirana radna nedjelja nametnuta kao grubi oblik ropskog rada, izrabljivanja i ucjena. Sve s predvidivim posljedicama za sveukupno hrvatsko društvo. Ponudili su nam argumente za očuvanje kulture slobodne nedjelje u duhu vodećih kritičara naše civilizacije, poput Pascala Brucknera, otvarajući nam oči za tamnu stranu globalnog tržišta, za tzv. „bijedu blagostanja.“ Makar nema izrazito teološkog pristupa, susrećemo ideje artikulirane kod američkog teologa Harvey Coxa, koji tvrdi da je kritika, osporavanje uspjeha suvremenog liberalnog tržišta postalo skoro nemoguće, budući da je ono sebi prisvojilo atribute sveprisutnosti, sveznanja i svemoći, atribute koji su do jučer bili ljubomorno čuvani i pripisivani samo Bogu.
Dragocjena je radi toga spoznaja, makar bila neugodna, da kulturu slobodne nedjelje neće biti lako održati, kao i prikaz nastojanja zakonodavstava pojedinih zemalja da autonomno u skladu sa svojim kulturnim okvirom rješavaju pitanje slobodne nedjelje u svojim zakonima o radu, slobodnom vremenu i zaštite radnike kolektivnim ugovorima i sl.
Ova knjiga stručno zavidno visoko i argumentirano podržava ideju angažiranja svih društvenih čimbenika u očuvanju kulture slobodne nedjelje. Možda će potaknuti osnivanje raznih građanskih saveza za slobodnu nedjelju, te poput njemačke Alijanse artikulirati i hrvatsko pitanje prigodom svih izbora: “Hoće li se Vaša stranka nakon izbora zauzimati za bolju zaštitu slobodne nedjelje i blagdana? Ako hoće, kako konkretno?“
Poželimo da ova knjižica, znak angažirane brige i nade, postane mali vademecum na ovakvim pothvatima.
fra Mijo Džolan
Zbornik radova s Međunarodne znanstvene konferencije, Split 2018.
Radovi Studijskog dana, Split 2018.
Zbornik radova s V. europskog kongresa OFM animatora za pravdu, mir i očuvanje stvorenja, Split, 2014