Slobodna nedjelja: kultura u nestajanju

Zagreb, 2014

Pogovor

Antropološko-teološko zanimanje Franjevačkog instituta za kulturu mira za  pitanja  sudbine  kulture slobodne nedjelje  u životu suvremenog čovjeka, obitelji i cjelokupne ljudske zajednice usko je povezano s jednom gestom s početka 13. stoljeća. Gesta je poznata kao čuveni „exivi de saeculo“ („izišao sam iz svijeta“) sv. Franje iz Asiza. Sociološko-gospodarski kontekst spomenute geste jest rani kapitalizam, ekonomski uspon društvenog sloja trgovaca i početak jednog procesa  koji se do našeg vremena razvio  u najuspješniji gospodarski  model  neoliberalnog i globalnog tržišta.

Ovaj model žanje uspjehe  glede uvećanja i koncentracije kapitala i moći, medijske kontrole mišljenja, stvaranja novih  tzv. „ must have“ potreba  i  znanstveno-tehnološkog  ovladavanje prirodom. On posjeduje moć fascinacije  i stvaranja bespogovornih sljedbenika i poslušnika, sve dotle dok se  ne razobliči i njegova tamna strana.  Ta strana neoliberalnog tržišta dolazi do izražaja u dva destruktivna odnosa: u nepoštivanju, prijeziru  i izrabljivanju prirode, pa prema tome i ideje održivog razvoja, te u prijeziru čovjeka, reducirajući ga  na potrošača ili čovjeka „ bez svojstava“ (Musil), osobito onih, koja ukazuju na čovjekovu upućenost na transcendenciju i primat čovjekova „biti nad imati“.

Naslov ove knjige  Slobodna nedjelja: kultura u nestajanju okuplja različite, kulturološki, povijesno, medijski, psihološki i sociološki intonirane, članke mladih znanstvenika sa Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu  oko jednog ključnog pitanja, koje dramatično postavljaju manje-više svi sudionici kvalitativnog istraživanja fokus-grupa: jesu li gospodarski, politički, znanstveni i vjerski akteri  svjesni posljedica procesa  nestajanja slobodne nedjelje za pogođene osobe, njihove obitelji i dugoročno za cjelokupno društvo?

Ova knjiga kao nastavak niza socijalnih  tema, koje su na suradnju i suizdavaštvo  okupile  potpisane institucije dobar je znak  i poruka da skeptični naslov knjige ne znači da se odustalo od očuvanja antropološke vrijednosti slobodne nedjelje. Skepticizam  je, doduše, primjeren  stav  prema sudbini pitanja slobodne nedjelje u suvremenom svijetu. Slobodnu nedjelju neće  biti lako sačuvati protiv moćne racionalnosti  liberalnog tržišta. Ali, se odmah postavlja  i pitanje: što sa dobrobiti čovjeka,s  kvalitetom  života obitelji i  društva, koje izrabljivački rad radikalno dovodi u pitanje?  Postoje li kategorije koje kao vrijednosti obvezuju i koje definiraju humanost/nehumanost tržišta? Osobitu vrijednost ove knjige  vidim u tome  što bez moraliziranja, s koncilskom jasnoćom pozitivnog odnosa prema sekularnim vrijednostima poziva sve, kako crkvene tako i društvene aktere na zauzetost očuvanja kulturnog okvira slobodne nedjelje. Svi bi mogli i trebali kao ključ čitanja slijediti staru, ali aktualnu poruku: Tua res agitur! Čuvajući kulturu slobodne nedjelje,  čuvamo jedan okvir  sa ogromnim antropološkim potencijalom, čije dokidanje nipošto  nije zamjena staroga za novo, već zamjena  antropološke  otvorenosti  za služenje  idolu profita.  Naši mladi  kritičari suvremene tržišne idolatrije zauzimaju se, dakle, ne za nulti stupanj rasta, napretka, proizvodnje, već barem za ravnopravno natjecanje raznih oblika  dobrobiti i modela bogatstva. U duhu socijalnog nauka Crkve doista je moguće dijalogizirati sa suvremenim svijetom i govoriti o vrijednosti financijskog, odnosnog, društvenog kapitala bez njihova apsolutiziranja,  već u duhu cjelovitosti  kvalitete  ljudskog života: solidarne  raspodjele dobara, rada, društvene kohezije, općenito društvenog kapitala. Specifičnost hrvatskog društva sa svim prednostima i negativnim trendovima  ovo upozorenje čini još  dramatičnijim. Liberalno tržište  se pokazalo slijepim  za najosjetljiviji  segment hrvatskog društva: mlade žene i majke, radnice u trgovinama.

Zato su ovo istraživanje i kritička analiza  nemjerljiv doprinos kvalitetnom diskursu  u našem hrvatskom  kontekstu i spašavanju jedne prevažne teme  od provincijalizama i ideoloških  diktata. To je zapravo kritika liberalnog modela koji  formira za svoje potrebe poslušni tip čovjeka, neurotičnog potrošača  i  reduciranog homo oeconomicus-a, koji prvenstveno služi  funkcioniranju tržišta. To je potrebna kritika liberalne ideologije, koja  gospodarske krize  ne pripisuje sebi, već neposlušnosti svojih sljedbenika.

Danas, pak, kao na početku razvoja kapitalističke varijante ustoličenja Moloha  potreban je taj spomenuti Franjin  „izlazak iz svijeta.“  To je uvijek bio cjelovit intelektualni, etički i politički čin, kao čin stajanja na stranu onih koji su žrtve,  „gubavci“ , na marginama društva, zaboravljeni i ušutkani. Na  svoj način autori su poput Franje stali na stranu onih kojima je neregulirana radna nedjelja nametnuta  kao grubi oblik ropskog rada, izrabljivanja i  ucjena. Sve s predvidivim posljedicama za sveukupno hrvatsko društvo. Ponudili su nam argumente  za očuvanje kulture slobodne nedjelje  u duhu vodećih kritičara naše civilizacije, poput  Pascala Brucknera, otvarajući nam oči za tamnu stranu globalnog tržišta, za tzv.  „bijedu blagostanja.“  Makar nema izrazito teološkog pristupa, susrećemo ideje artikulirane kod američkog teologa Harvey Coxa, koji tvrdi da  je kritika, osporavanje uspjeha suvremenog liberalnog tržišta postalo skoro nemoguće, budući da je  ono sebi  prisvojilo atribute sveprisutnosti, sveznanja i svemoći, atribute koji su do jučer bili  ljubomorno čuvani  i pripisivani samo Bogu. 

Dragocjena je radi toga spoznaja, makar bila  neugodna, da kulturu slobodne nedjelje neće biti lako održati, kao i prikaz nastojanja  zakonodavstava  pojedinih zemalja  da autonomno u skladu sa svojim kulturnim okvirom rješavaju  pitanje slobodne nedjelje u svojim zakonima o radu, slobodnom vremenu i zaštite radnike kolektivnim ugovorima i sl.  

Ova knjiga stručno zavidno visoko i argumentirano  podržava  ideju angažiranja  svih društvenih čimbenika  u očuvanju kulture slobodne nedjelje. Možda će potaknuti osnivanje raznih građanskih  saveza za slobodnu nedjelju, te poput njemačke Alijanse artikulirati i hrvatsko pitanje prigodom svih izbora: “Hoće li se Vaša stranka nakon izbora zauzimati za bolju zaštitu slobodne nedjelje  i blagdana? Ako hoće, kako konkretno?“

Poželimo da ova knjižica, znak angažirane brige i nade, postane mali vademecum na ovakvim pothvatima. 

fra Mijo Džolan