Odgovornost za život

Zbornik radova sa znanstvenog simpozija, Split 2000.

Znanstveni simpozij Odgovornost za život, održan u Baškoj Vodi 1. - 3. listopada 1999., postavio je sebi nekoliko zadataka: odmjeriti opseg ljudske odgovornosti za život, uključiti u dijalog što je moguće više sugovornika iz područja humanističkih i prirodnih znanosti te predstavnika institucija koje imaju utjecaja na oblikovanje svijesti ili nose odgovornost djelovanja, senzibilizirati javno mnijenje na ekološku problematiku i otvoriti moguće perspektive djelovanja.

Odgovornost za život velikim se dijelom reflektirala kroz kršćanske pretpostavke. I iz popisa radova je vidljivo kako je prevagnuo doprinos teologa. Tako je ovaj simpozij doprinio i većoj teološkoj pozornosti za ekološku problematiku.

U dijalogu s prirodoznanstvenicima na površinu je izišla neodvojivost ekološke problematike od probuđivanja svijesti za odgovornost kao i od ekonomskih i društvenih odnosa, bilo na nacionalnoj bilo na globalnoj razini  Složenost tih odnosa zahtjeva i interdisciplinarnost pristupa i nadasve dijalog svih koji su uključeni u odgovornost. Podjednako, briga za odgovornost ne može mimoići ni trud oko odgoja za odgovornost.

Zbornik radova sabire rezultate tog pokušaja ulaska u dijalog. Stoga su u tiskane materijale, osim radova, uvrštene i rasprave koje su zauzele razmjerno veliki dio radnog vremena. To je, za mnoge sudionike, bio i najzanimljiviji radni dio simpozija. Izravni susret daje uvijek više prostora kako boljem razumijevanju razlika tako i njihovu prihvaćanju.

Objavljivanje radova namijenjeno je široj čitalačkoj publici koja traži nadasve preglednost problematike odgovornosti za život. Kako je jedna od namjera simpozija i senzibilizacija javnog mnijenja, autori radova su vodili računa o jeziku i preglednosti zadanih tema.

Zajednička želja organizatora i sudionika simpozija otkriva se u brizi i trudu za veću odgovornost i za pojačanu senzibilnost za život, njegovu čudesnost i njegovu krhkost.

Ante Vučković

IZJAVA SUDIONIKA SIMPOZIJA 

Suvremeni ekološki problemi takvih su razmjera, a čovjekova odgovornost takve naravi da im treba pristupiti interdisciplinarno. Ovo, kao i činjenica dosadašnje nedostatne suradnje relevantnih društvenih i crkvenih ustanova i organizacija, potaknulo je organizatore znanstvenog simpozija Odgovornost za život (Franjevački institut za kulturu mira, Sveučilište u Splitu, KBF u Splitu, Franjevačka teologija u Sarajevu i Pokret prijatelja prirode Lijepa naša) da zajednički upriliče znanstvenu raspravu o etičkoj dimenziji čovjekova odnosa prema stvorenome, odnosno prema svom prirodnom su-svijetu. U situaciji nedostatno izgrađene ekološke svijesti i osjetljivosti te njezina instrumentaliziranja u svrhu društveno-političke moći, skup želi osvijetliti i približiti osnovna polazišta čovjekove odgovornosti na kojima se zasniva dobro stvorenja i dobro čovjeka i čovječanstva. Promatrajući cjelokupnu stvarnost života na Zemlji u isprepletenosti međuodnosa te polazeći od dostojanstva čovjeka i njegova mjesta u svijetu stvorenoga, čovjek raspoznaje svoju odgovornost za sebe, za druge, ali i za sva bića koja dodiruje njegovo djelovanje. Vrijednost bića, koja sama po sebi nisu u funkciji sredstva, ne iscrpljuje se u njihovoj korisnosti za čovjeka. Ona imaju vrijednost u samima sebi. To je nezaobilazna osnova održivosti prirode. Ekološka etika trudit će se ostaviti slobodnim prostor u kojem se razvitak vlastite osobnosti i samoodređenja neće događati na štetu slobode drugih ljudi, zajednica, kultura i opstojnosti živih bića. Odgovornost treba graditi uvažavanjem postojećih i brigom oko boljih pravnih normi s jedne, i nastojanjem da odgovornost postane načinom življenja, s druge strane. Osnova kršćanske odgovornosti za život je vjera u Boga Stvoritelja, zajedničkog Oca svih stvorenja, Isusa Krista Otkupitelja svega stvorenog i Duha Svetoga Oživotvoritelja. Kršćanska se odgovornost za život, suočena s ekološkom krizom, izriče oživljavanjem tradicionalnih kršćanskih vrednota kao što su samoodricanje, suosjećanje, skromnost, solidarnost itd. Primjerno svjedočenje kao i izgradnja etike u neophodnom suradničkom odnosu s drugim ustanovama, organizacijama i institucijama, najbolji je doprinos Crkve odgovornom odnosu prema životu. Zadaća ekološke etike ne iscrpljuje se u oblikovanju općih načela i kriterija, već mora pružiti smjerokaze za djelovanje u konkretnim prilikama. Jedno od takvih načela sastoji se u maksimalnom umanjivanju štetnih učinaka. 

Odgovornost se ne odnosi samo na subjekt i njegovo djelovanje, nego i na sam izostanak djelovanja, koji je često uzrok ekološkim štetama. Sržni ekološki problem, nestanak i ugroženost biološke raznolikosti, može se rješavati sprječavanjem entropijskih procesa i brigom za očuvanje postojeće raznolikosti života. Zbog složenosti ekoloških, ekonomskih i društvenih odnosa održivi se razvitak ukazuje kao moralno-politička ideja vodilja u odgovornosti za stvorenja, koji je, stoga što je orijentiran na budućnost, temeljni postulat transgeneracijske pravednosti. Na globalnoj su razini razlike između bogatih Sjevera i Zapada, i siromašnih Juga i Istoka izvor brojnim i velikim ekološkim problemima, a goleme socijalne razlike unutar pojedinih država ozbiljna su prijetnja ekološkoj svijesti i prirodi. Taj problem u tranzicijskim zemljama, među koje spada i Hrvatska, ima svoje specifičnosti. Tranzicijski procesi, a osobito procesi privatizacije, popraćeni su lakomim bogaćenjem i socijalnom bezobzirnošću s mogućim razarajućim ekološkim učincima. Ipak, pri zauzimanju za socijalnu pravednost, uz zahtjev pravedne raspodijele rada i dobara, ne smije se iz vida izgubiti duh skromnog življenja kao načelo održiva razvitka. Začarani krug ekoloških i socijalnih problema postaje još zamršenijim u zemljama u kojima osnovne gospodarske grane počivaju na raznolikom i zdravom okolišu, primjerice turizmu, ekološkoj poljoprivredi i stočarstvu. Među takve spada i Hrvatska koja mora uložiti maksimalne napore da očuva okoliš zdravim za proizvodnju zdrave hrane i za turizam, usprkos privlačnosti kratkoročno unosnijih gospodarskih rješenja. Osobito treba čuvati značajna prirodna bogatstva vode kojima Hrvatska obiluje, a koje sve više nedostaje u globalnim razmjerima, posebice na Mediteranu, što postaje osnovnim ekološkim problemom. Imajući u vidu turizam kao važnu gospodarsku granu, osim prirodnih vrijednosti važno mjesto zauzima i estetska uređenost prostora. Ona je tijesno povezana s odgojem za odgovornu ekološku svijest. U odgoju i obrazovanju za okoliš, Crkva može imati važnu ulogu, počevši s odgojem (budućih) odgojitelja i proširenjem vjeronaučnog programa sadržajima koji će obuhvatiti strahopoštovanje pred životom, očuvanje biološke raznolikosti i skrb za život, probuđenu odgovornost i pozornost na dobrobit bića i okoliša. Zato se zalažemo za donošenje strategije ekološke edukacije, kako insitucionalne tako i izvan insitucionalne, te ekološke edukacije u managementu. 

U ime sudionika, fra Bože Vuleta, tajnik simpozija

              Recenzije zbornika: Šimun Bilokapić,  Vjekoslav Mikecin 

Vezani materijali

Mediji o nama

Održan komunikacijski seminar Kršćanski glas u medijima Laudato Seminar o kršćanskom glasu u medijima Smn Seminar o kršćanskom glasu u medijima završava s radom u Splitu Slobodna Dalmacija Prijeti žeđ: Pitka voda postaje globalno dobro privatnih kompanija, vrijedno rata Novi list, 17.07.2011. Skup u Dubrovniku na temu 'Okoliš naš svagdašnji. Kršćani i ekologija' www.slobodnadalmacija.hr Predstavljena knjiga Slobodna nedjelja: kultura u nestajanju HKS, 2.6.2014. Kongres OFM animatora u Trogiru HRT Mir i dobro, 4.5.2013. Seminar o ovisnosti o igrama na sreću KTA/IKA, 23.10.2012.

Publikacije

Kockanje - prepoznavanje i liječenje

Zamke i opasnosti u čudesnom svijetu medija

Pravda, mir, stvorenje na EU-areopagu

Zbornik radova s V. europskog kongresa OFM animatora za pravdu, mir i očuvanje stvorenja, Split, 2014

Slobodna nedjelja: kultura u nestajanju

Zagreb, 2014

Bosna i Hercegovina - europska zemlja bez Ustava, znanstveni, etički i politički izazov

Zbornik radova, Sarajevo, 2013.