Živo božićno drvce

2000.

Božić, blagdan Kristova rođenja, blagdan je života. Nažalost, za taj blagdan života sjekira smrti pokosi milijune stabala. U naše vrijeme, vrijeme ozbiljne ekološke krize, šume, ta "pluća zemlje", sve više su ugrožene (kiselim kišama, požarima, nekontroliranom sječom...).

Božić i u svojoj simbolici mora biti blagdan života. Upravo je stablo taj simbol. Ali, ne gubi li ono svoju simboliku kad je mrtvo, odsječeno? Zar Božić ne može biti još blistaviji uz živa okićena stabla?! Prve jaslice, od kojih je nastala tradicija jaslica i proširilo se urešavanje crkava i domova, bile su "žive jaslice". U prirodnom okruženju pećine u Grecciu, sv. Franjo je 1223. godine slavio Božić uz živa stabla, žive ovce, živog vola i magarca. Stablo u božićnoj simbolici ima posebno značenje. Sa "stopalom" u zemlji, a "rukama" ispruženim prema visinama, stablo je simbol čovjekova zemnog podrijetla i duhovne usmjerenosti na Nebo, na Boga. Čovjek i stablo hrane se sokovima iste zemlje, udišu isti zrak.

Stablo znači život za mnoga stvorenja, pa se stablo u povijesti čovječanstva često uzdizalo na razinu simbola života. Stablo je 'kuća' i 'pluća', ono 'hrani' i 'brani', 'diše' i 'miriše', 'hlad i' i 'sladi', 'šušti' i 'šuti'. Jedan hektar šume proizvodi dovoljno kisika za više od stotinu ljudi, godišnje pročisti oko 60 tona prašine u zraku; u području svojih korijena pohrani 2 milijuna, a u ljetnim danima s nje ispari stotine tisuća litara vode.

Pošumljivanje novih kao i opožarenih površina u najvećoj mjeri vrši javno poduzeće Hrvatske šume. Međutim, pošumljivanju može pridonijeti svaki građanin na svoj način. Stablo se može zasaditi kao spomen na važne događaje i odluke u životu: a) rođenje (krštenje) djeteta; b) vjenčanje; c) smrt člana obitelji. Ako pak nije moguće da pojedinci zasade stablo u tim prigodama, mogu dati doprinos za pošumljivanje. "Pošumiti" znači i spriječiti da se u to ime kršćanske svetkovine života - Božića - sječom zatire život stabala.

Ciljevi projekta

Razvijati osjećaj za simboliku i sakralnost božićnog drvca i tako doprinositi odgoju za "kulturu života". Umjesto da nakon božićnog vremena odbačeno trune na smetlištima, božićno drvce može nastaviti živjeti kao simbol života u domu, dvorištu ili šumi. Poštivanjem svetosti u simbolici božićnog drvca povećava se ujedno i svijest odgovornosti za sva druga Božja stvorenja. Posječeno stablo nije dar Božiću. Bog se raduje svakom životu; svaki je život Njegov dar i dio Njegovog Života. Dopustimo i stablima da to budu!

U rasadnicima potaknuti sadnju i prodaju božićnih stabalaca u posudama. Time se ostvaruje višestruka korist - dobro za sva stvorenja.

Potaknuti na bliskiji odnos čovjeka prema stablu. Tako se primjerice može posaditi stablo u spomen na važne događaje ili odluke u ljudskom životu: a) rođenje (krštenje) djeteta; b) vjenčanje; c) smrt člana obitelji,...

I umjetno stabalce je jedno od rješenja. Ukoliko nabavljate umjetno božićno drvce, nastojite ga očuvati kako bi ga mogli koristiti što veći broj godina.

Stanje šuma

Premda su najviši razvojni oblik u biljnom svijetu, pojedinačno najveća i najstarija živa bića na Zemlji, naša ih civilizacija ne shvaća ozbiljno. Zato s lica zemlje zastrašujućom brzinom nestaju ogromne šumske površine: svake godine nestane toliko šume kolika je površina Velike Britanije.

Šumski svijet Hrvatske vrlo je raznolik i zauzima 42% njezine površine što je oko 2.5 milijuna hektara.

Najveći zatirači šuma su požari, sječe te industrijska i urbana zagađivanja.

Požari svake godine progutaju ogromne površine šuma. Godine 2000. u Hrvatskoj je u 703 požara opožareno 68106 hektara šuma. Najveći je broj požara bio na području Dalmacije (498 požara) a oni su najčešće uzrokovani ljudskim čimbenikom (nekontrolirano spaljivanje korova, odbacivanje opušaka, paljenje neuređenih odlagališta otpada,...).

Sječa šuma u različite svrhe pokosi velik broj stabala. U Hrvatskoj se godišnje posiječe oko 4 milijuna metara kubnih drvne mase (ili približno 5 milijuna stabala). Za božićna drvca posiječe se nešto više od 400 000 stabala uzgojenih za tu namjenu na poljoprivrednim površinama. Nažalost, velik broj stabala za tu se namjenu posiječe ilegalno, o čemu naravno nema podataka.

Industrijska i urbana zagađivala koja najviše uništavaju šume jesu zagađivala iz smoga, industrijskih otpadnih plinova i prašina.

Poticajni primjer

Židovski nacionalni fond (Keren Kajemeth Leisrael = KKL) zalaže se za pošumljivanje Izraela. Od njegova osnutka 1901. godine u Baselu, pa do danas zasađeno je više od 170 milijuna stabala.

Svake godine slavi se nova godina stabala, B'Šwat. To je veliki blagdan u Izraelu kada učenici sade mlada stabla. Osim toga, subotom je zabranjeno autom ići u šumu. Židovska djeca izvan Izraela imaju tzv. plave KKL kase u koje svakog petka prije paljenja svijeće stavljaju novac koji se šalje u Izrael, a služi za pošumljivanje zemlje. (odlomak iz knjige Taj divni Božji svijet)

Za šumski požar sedmogodišnja kazna u paklu

Ichiro Moritaki doživio je eksploziju atomske bombe koja je bačena na Hirošimu 6. kolovoza 1945. godine. Tada je izgubio desno oko. To ga je iskustvo potaklo da se cijeli život posveti pokretu za dokidanje nuklearnoga naoružanja i za pomoć žrtvama atomske bombe. Rođen je u brdovitom dijelu sjeverno od Hirošime gdje je budizam imao veliki utjecaj. Religiozna praksa tih ljudi štitila je svaki oblik života. Stariji su ga upozoravali da se ne igra sa šibicama da ne bi izazvao požar. Jer, rekli su, "ako izazoveš požar, bit ćeš osuđen u pakao za sedam generacija". Kad je upitao baku zašto bi on morao biti osuđen u pakao za sedam generacija, ona mu je odgovorila: "Dobro, možeš li zamisliti koliko tisuća ili milijuna insekata i malih stvorenja živi u šumi, zar ne? Kad bi prouzročio šumski požar, sva bi ta bića živa izgorjela. Ne shvaćaš li da bi, ako bi ih usmrtio prouzročivši šumski požar, potpuno opravdana posljedica tvoga grijeha bila kazna u paklu za sedam generacija? " (odlomak iz knjige Na putu mira)