Seminar: Ovisnost o igrama na sreću: između bolesti i osobne - društvene odgovornosti

Majčino selo - Međugorje, 12.-14.10.2012.

Polazimo od spoznaje i iskustva da igra može pervertirati u patološko, neurotično-prisilno ponašanje, s razornim dalekosežnim negativnim posljedicama.

Prva greška, koju bismo zbog te činjenice mogli napraviti, jest da dovedemo u pitanje smisao same igre, koja je u vjerničkom svjetonazoru teološka kategorija, kao čovjekov konstitutivni element i kao način očuvanja onog djetinjeg povjerenja usred sumorno proračunatog svijeta. Čovjek se između ostalog definira i kao „homo ludens“. Igre na sreću također su oduvijek sastavni dio ljudske kulture.

Gdje, kada, zbog čega, međutim, igre na sreću poprimaju patološke i neurotično-prisilne oznake, te postaju uzročnik osobne patnje, objektivne promjene strukture ličnosti, ugrožavanja i kidanja obiteljskih i društvenih veza, pada u depresiju, kriminalitet, suicid…?

Naš seminar o patološkoj ovisnosti o igrama na sreću zamišljen je multidisciplinarno. Ponajprije zato što patologija igara na sreću  izmiče svakoj jednostranoj dijagnostici. Isto se može tvrditi za prevenciju i rehabilitaciju. Zato očekujemo da će ovakav pristup osvijetliti tri kruga pitanja:

1.  Što je patološka ovisnost o igrama na sreću u psihološko-psihijatrijskoj dijagnostici i komorbiditetu? Nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija svrstala patološku ovisnost o igrama na sreću  u kategoriju poremećaja kontrole poriva, psihologija i psihijatrija su puno napredovale u znanstvenoj kategorizacija bolesti i izradi instrumenta pravovremene dijagnostike. Ipak ima mišljenja koja ovu patologiju ne smještaju samo u područje psihijatrije, uopće medicine, već poglavito u područje  društvene, civilizacijske patologije.

2.  Koliko su za trend porasta ovog fenomena patologije igara na sreću odgovorni čimbenici društvene i osobne odgovornosti? Uvidi iz pedagoških, društvenih, pravnih i ekonomskih znanosti mogu ukazati na neracionalnost i patologiju suvremene civilizacije: jaz između tržišno provociranih i vitalnih čovjekovih potreba proizvodi neurotično-prisilnu potrošnju; liberalizacija zakona o igrama na sreću pogoduje tržištu i punjenju državnog proračuna, ali stvara rizičan ambijent i komplicira prevenciju i rehabilitaciju ovisnika…

3.  Osobito zanimanje seminara bit će pitanje rehabilitacije ovisnika: Ovaj proces je daleko od metafore Arijadnine niti, po kojoj bi izlazak iz labirinta ovisnosti bio puki i jednostavni povratak, slijedeći spasonosnu nit istim putem nazad. Bit će od velike koristi ako ovu zabludu znanstveno i iskustveno dovedemo u pitanje. U tu svrhu bit će predstavljene različite metode rehabilitacije kao i različita iskustva ovisnika.

Suvremena filozofsko-teološka misao, pak, sve jasnije pravi razliku između igre zaštićenog djeteta pred Bogom, svemirom, transcendencijom i igre kao infantilnog bijega od odgovornosti, odnosno slobode. Patologija čovjekova ponašanja može se gledati ponajprije kao nezrelost, koja krivnju za zarobljenost nikada ne dešifrira kao poraz vlastite odgovornosti i slobode već kao posljedicu hereditarnih ili društvenih odrednica. Zato držimo da prave temelje rehabilitacije treba tražiti i u načelima logoterapije:

Rehabilitacija nije moguća kao povratak na staro, već samo kao izlazak na novo, često radikalno novo mjesto slobode i novog angažiranja. Najdublja tajna prevladavanja svih ovisnosti ima dva elementa: povjerenje u smisao i odustajanja od uklanjanja neugoda apstinencije. Mogu li znanost, obitelj, pedagozi, voditelji, društvo usuglašenom metodologijom podržati  ova dva elementa ozdravljenja od ovisnosti?

Vrijedi provjeriti na ovom seminaru?

Budući da primjeri ne trebaju dodatnih argumenta, posebno bih ukazao na slučaj pok. Arthur McCluskey. Citiram njegovu sestru Pat: „Osjećam da je Arthuru njegovo duhovno iskustvo i obraćenje u Međugorju dalo snage da pobjedi svoju ovisnost o kocki. No, on nije čudesno ozdravljen, budući da je bio u velikoj kušnji da nastavi kockati 2-3 godine nakon 1999. godine obraćenja.

Šapat Duha Svetoga u njegovo uho: „započni karitativno djelovati“ dao mu je nešto prema čemu vrijedi težiti, novi fokus života.

Vrijedi li otvoriti sva čula!?

Fra Mijo Džolan