Međunarodni znanstveni skup: BiH, europska zemlja bez Ustava - znanstveni, etički i politički izazov

Sarajevo, 3. i 4.2.2012.

Franjevački institut za kulturu mira, sa sjedištem u Splitu, zajednički je centar franjevaca i franjevki RH i BiH za promociju pravde, mira i integriteta stvorenja. Koncilski socijalni nauk Crkve vidi ovaj angažman dvostruko: kao karitativnu zauzetost za siromašne, isključene, izrabljivane i kao bonhoefferovski kritičku opciju raskrinkavanja i dovođenja u pitanje struktura koje uvijek iznova generiraju nepravdu i ljudske nevolje: individualne, kolektivne i globalne. Toliko o nama!

Ovaj znanstveni skup sa intrigantnim radnim naslovom i upornošću klasičnog „ceterum censeo“ ima nakanu baviti se politološkim i sociološkim analizama, u svrhu pojašnjenja osnovnih pojmova i pretpostavki nacionalnog dijaloga ad intra i ad extra, a potom i pretpostavki za uspješnu (re-de-)konstrukciju Ustava BiH.

Zahvalan sam cijenjenim predavačima, pogotovu što kod većine vlada skepsa i bojazan da su pozicije ne samo na političkom već i na znanstvenom polju davno zauzete i da se na ovakvim skupovima umjesto argumenata slušaju i izgovaraju tek očekivane mantre.

Naša nakana je otvoriti jedno zaboravljeno područje mogućeg dijaloga i to pod kutom kritičke analize ideoloških, totalitarnih i dualističkih misaonih koncepata, koji djeluju perverzno upravo jer nam ne daju sagledati svoju stvarnost i politički djelovati prema onom što su očigledne činjenice u BiH:

Povijesni društveno politički razvoj nije na zemljopisnom tlu BiH formirao jednu naciju, već samosvjesne i bar formalno u svim temeljnim aktima kao suverene, konstitutivne priznate Bošnjake, Hrvate i Srbe i doveo u ovaj prostor mnoge nacionalne manjine. Priznanje različitosti i ravnopravna participacija svih različitosti jest u BiH ključ demokracije. To je u elementarnom pogledu uskraćeno Hrvatima u BiH. Međutim, sveukupni društveni i politički razvoj nije dobar ni za druge narode i građane.

Druga temeljna istina jest da narodi, manjine, građani u BiH ne žive tek jedni pored drugih, bez odnosa. Štoviše, tu će dobronamjeran čovjek uvijek naći poželjnu interakciju.

Etos koji logično proizlazi iz ovih istina može se izreći programski: iz do sada prevladavajuće winner-loser matrice etično bi bilo iskoračiti u winner-winner matricu naših odnosa, novu političku kulturu. Međutim, ako dosadašnji povijesni imperijalni kišobrani nad BiH nisu promovirali ovaj etos, neće to ni priželjkivana EU učiniti bez nas.

Zato se i na ovom skupu kao input za novu političku kulturu nameće agenda konsocijacije. Konsocijacijskim procesima treba upravljati, jer samo tako oni mogu u ovakvom društvu konkurirati svim dalekosežno nazadnim konceptima unitarizma, separatizma, nacionalizma, etatizma, teokracije… koji ne vide temeljnu istinu da se razlike i jedinstvo međusobno uvjetuju.

Nadam se da  će argumenti rezonirati i da će među njima biti dovoljno „hermeneutičkog gostoljublja“. Uz zahvalnost svima, skromni doprinos Instituta i Organizacijskog odbora simpozija vidim u metafori Sokratove babice.

Fra Mijo Džolan, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira