Kultura Solidarnosti

Znanstveni simpozij, Zagreb, 5 - 7. lipnja 1997.

Simpozijom Kultura solidarnosti - U službi svijetu u službi Spasitelju, koji je održan u ozračju trogodišnje priprave za slavlje velikog jubileja 2000. godine Kristova rođenja, kao dio trogodišnjega projekta DIONICI NADE 2000., u organizaciji Franjevačkog instituta za kulturu mira, nismo imali namjeru davati smjernice političkoga, gospodarskoga ili crkvenog djelovanja niti preuzimati ulogu suca.

Prvotna nam je namjera kritički se osvrnuti na ostvarivanje zavjetima preuzete franjevačke opcije za solidarnost sa siromašnima, beskućnicima, bolesnima, nemoćnima, s onima na rubovima društvenoga života, koji žive s osjećajem kako su ˝suvišni˝ u društvu. Htjeli smo također posvijestiti kako se franjevački shvaćena solidarnost proširuje i na ostala Božja stvorenja. Želimo, napokon, da ovaj studijski rad slijede konkretni projekti solidarnosti.


Uvodno izlaganje

Nastojanja oko izgradnje kulture mira, što između ostaloga obuhvaća i pitanja socijalne pravde, međureligijskoga dijaloga i odgovornog odnosa prema drugim Božjim stvorenjima bitna, je odrednica djelokruga Franjevačkog instituta za kulturu mira. Kao radno tijelo Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (VFZ), Institut se u okviru svojih djelatnosti stavio u službu VFZ u projektima priprave za obilježavanje velike obljetnice 2000. godine Kristova rođenja. Trogodišnji projekt Instituta pod nazivom DIONICI NADE 2000 sadržava niz podprojekata koji su sadržajem sukladni želji Sv. oca Ivana Pavla II. da se ova godina posveti Kristu, sljedeća Duhu Svetom a 1999. godina Bogu Stvoritelju. Ove smo godine željeli istaknuti otajstvo Božjeg solidariziranja s ljudima koje je On ostvario i ostvaruje u otajstvu Kristova utjelovljena, solidarnog življenja, solidarne smrti te nedvosmislenog i obvezujućeg poziva svim ljudima na međuljudsku solidarnost koju u svojoj zapovijedi ljubavi stavlja kao preduvjet ljubavi i zajedništva s Bogom. Zato smo u podnaslov simpozija Kultura solidarnosti stavili svojevrsni ratio: U službi svijetu - u službi Spasitelju. Ovaj, možemo reći studijski projekt, slijedit će konkretni projekti solidarnosti s čim ćete biti upoznati tijekom simpozija. Kratko ću spomenuti i sadržaje projekta za sljedeće dvije godine koji su također u sklopu općeg projekta DIONICI NADE 2000. To je ekološki simpozij o odgovornosti za stvoreno kojim želimo istaknuti duhovne aspekte suvremene ekološke krize i izazove koje ova kriza nameće teologiji i evangelizaciji. Također smo planirali niz praktičnih projekata u službi skrbi za očuvanje Božjeg djela u prirodi, primjerice, STABLO NADE 2000. Cilj je tog projekta prvotno odgojni. Stablo koje bi po mogućnosti na pragu prelaska u novi milenij zasadio svaki stanovnik bilo bi znak ili podsjetnik odgovornosti za očuvanje života na Zemlji. 1999. godine predložili smo održavanje nacionalnog kongresa “Mir s Bogom Stvoriteljem, mir sa svim stvorenjima” (Ivan Pavao II.). S ovim projektima ne samo da smo u službi svojim franjevačkim poglavarima, već smo izrazili spremnost, a to i ovom prigodom naglašavamo, da se rado stavimo u službu nacionalnom crkvenom učiteljstvu pri izradi općeg stava Crkve s obzirom na ekološku problematiku a jednako tako pri organiziranju pojedinih projekta kojima je cilj povećanje svijesti odgovornosti za stvoreni svijet.

Svjesni smo da svoje projekte i ciljeve možemo ostvariti samo putem dijaloga i tijesne suradnje s relevantnim ustanovama i stručnjacima. Jednako smo tako svjesni da svako pitanje koje želimo adresirati moramo razmotriti u svoj složenosti međuovisnih čimbenika. Time smo se vodili pri planiranju i provođenju spomenutih projekta, pa tako i ovog simpozija. Sa svrhom stvaranja što cjelovitije slike javnog mnijenja s obzirom na pitanja iz djelokruga Instituta nedavno smo, između ostalog, proveli upitnik s reprezentativnim uzorkom među franjevkama, franjevcima i vjernicima koje oni pastoriziraju. Iako upitnik još nije do kraja proveden i obrađen, imat ćemo prigodu upoznati se s određenim pokazateljima s obzirom na sadržaje koje obrađujemo na ovom simpoziju.

Iako među predavačima imamo i onih koji će nam pomoći oslikati trenutne društveno-gospodarske prilike,  svjesni smo da to nije dostatno za njihovu cjelovitu analizu i vrednovanje. Ovim simpozijem zapravo s naše strane započinjemo taj potrebni dijalog. Ipak smatramo da ne griješimo ako se do studioznije i cjelovitije obrade stvarnog društveno-gospodarskog stanja oslonimo na neposredno iskustvo i na, rekao bih, solidarnu intuiciju. Na temelju toga možemo zaključiti sljedeće:

* Društvo suverene države Hrvatske zakoračilo je u proces ogromnih društveno političkih promjena koje su nažalost bile popraćene okrutnim rušilačkim ratom. Zbog sličnih okolnosti situacija u Bosni i Hercegovini još je složenija. Ratna zbivanja u ove dvije zemlje dovela su brojne ljude u nezavidan životni položaj. Mnogi se još nalaze u prognanstvu, odnosno izbjeglištvu. Povratak, tamo gdje je moguć, povezan je s brojnim poteškoćama. Oni koji su se silom prilika doselili u neko drugo mjesto susreću se ne samo s materijalnim poteškoćama već i s problemima socijalizacije u novoj sredini. Brojni pojedinci i obitelji žive s ratnim traumama a među njima na svojstven način trpe invalidi i drugi branitelji Domovinskog rata.

* Uz to su prisutni problemi koji pogađaju ne samo zemlje u takozvanim procesima tranzicije, već i zemlje stoljetne demokratske tradicije i stabilnih političko-gospodarskih sustava. Među tim problemima svakako je problem velikog broja nezaposlenih i  nerazmjerno velik broj umirovljenika. Uz to je društvo pritisnuto vrlo niskim natalitetom kao i velikim brojem ekonomskih emigranata, među kojima je ne mali broj stručnjaka što je u određenoj mjeri posljedica globalne pojave koju papa Ivan Pavao II. naziva proletarizacijom inteligencije.

* Proces privatizacije donio je sa sobom nove poteškoće, primjerice zgrtanje bogatstva, uvećavanje ‘mrtvog’ kapitala,  međusobnog neplaćanja dugova‘pranja novca’ itd. Jedan dio radnika zbog straha od gubitka zaposlenja nijemo prihvaća neprimjerenu plaću, neredovito primanje plaće i neadekvatne radne uvjete.

* Tako uz optimističke pokazatelje izgradnje društva blagostanja, ide zajedno porast broja siromašnih od kojih mnogi žive u ‘skrivenom siromaštvu’, a to su najčešće članovi brojčanih obitelji.

Navedenim problemima ne želimo stavljati u pitanje vrijednost društveno-političkih promjena niti osporavati njihove pozitivne učinke koji imaju povijesne razmjere, poput stjecanja sloboda, demokratskog poretka, mogućnosti europskih i svjetskih integracija.

Potaknuti Kristovim pozivom i pozivom sv. Franje na skrb za čovjeka i sve stvoreno te crkvenim društvenim naukom, željeli smo se pobliže pozabaviti pitanjem kako u suvremenim prilikama dati maksimaln doprinos u izgradnji pravednijeg i solidarnijeg društva. Nemamo namjeru davati smjernice političkoga, ekonomskoga ili crkvenoga djelovanja niti preuzeti ulogu suca. Želimo se prvotno kritički osvrnuti na vlastito življenje franjevačke opcije solidarnosti sa siromašnima, sa svima koji su se našli na rubovima društvenoga života koji žive s osjećajem kako su ‘suvišni” u društvu. Mislim da niti ne ćemo oklijevati tražiti oproštenje što nismo uvijek bili ‘znakom’ solidarnosti, što se nismo uvijek solidarizirali s onima koji to u duhu Evanđelja od nas s pravom očekuju, što smo možda ponekad dali povoda zaključku kako se radije solidariziramo s moćnima i materijalno bogatima.

Želimo isto tako posvjedočiti svoje uvjerenje da ‘mistiku’, u smislu susreta s Bogom, ne možemo dijeliti od ‘politike’ u smislu službe zajednici. Želimo posvjedočiti da smo zajedničari iste sudbine, da smo dionici nade da postojeći društveno-gospodarski i ekološki problemi suvremenog svijeta na pragu trećeg tisućljeća nisu nerješivi te da ćemo rado surađivati sa svim dionicima te iste nade. Nadamo se da će ovaj simpozij biti mali doprinos trajnom zalaganju za uvijek pravednije i solidarnije društvo u kojem živimo.

fra Bože Vuleta, ravnatelj