O nama

Zauzetost za mir nedjeljiva je od duha sv. Franje iz Asiza i njegovih sljedbenika. Tim je duhom prožet i rad franjevki i franjevaca na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na tim područjima gdje su se tijekom duge prošlosti i sve do našeg vremena dogodili brojni ratni sukobi, franjevcima je uspijevalo u duhu Evanđelja dati velik doprinos pomirenju i suživotu ljudi iz različitih kultura i vjeroispovijesti. Također i u ratu (1991. - 1995.) franjevci su se u istom duhu stavili u službu mira. Iako nisu uspjeli spriječiti ni zaustaviti rat, ipak su pokušavali spriječiti zločine i ublažiti patnje naroda.

Na temelju tradicije i sadašnje rasprostranjene prisutnosti franjevci i franjevke se osjećaju obveznima tražiti uvijek nove načine pomirenja kao i razvijati nove koncepte stvaranja trajnoga mira.

Prethodnica Instituta

General Franjevačkoga reda fra Hermann Schalück, zajedno s pročelnikom Komisije za pravdu i mir fra Johnom Quiglyjem, posjetio je braću u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1992. godine. Upoznavši se s ratnim neprilikama predložio je braći provincijalima da pošalju dvojicu fratara koji bi u okviru djelovanja franjevačke Komisije za pravdu i mir u Rimu informirali braću franjevce i zagovarali potrebe naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Provincijali su odredili fra Božu Vuletu i fra Franju Radmana koji su na toj misiji proveli čitavu 1993. godinu. S njima je na misiji bio i fra John Quigly, pročelnik Komisije. Obišli su brojne crkvene, političke, humanitarne i medijske ustanove u Americi i Europi, primjerice, biskupske konferencije, Ujedinjene narode u NY i Ženevi, NATO u Bruxellesu, Britanski i Njemački parlament, brojne nacionalne ustanove Caritasa, Međunarodni Caritas. U suradnji s Franciscan Missions u Bulingtonu, Wisconsin, USA, fra Bože je tri mjeseca propovijedao u američkim župama prikupljajući pomoć za izbjeglice iz Bosne smještene u Hrvatskoj.

Poslije povratka s te misije, fra Bože Vuleta je imenovan pročelnikom Komisije za pravdu i mir na razini Južnoslavenske konferencije franjevačkih provincijala. Osim održavanja kontakta sa središnjom istoimenom komisijom u Rimu, Komisija je intenzivirala rad na našim područjima. Kao značajniji projekti Komisije iz tog vremena ističe se simpozij „Praštanje“, održan u travnju 1995., te priručnik „Na putu mira“ izrađeni za kviz koji se održao na nacionalnom susretu mladih u Solinu, u lipnju 1996. godine.

Na poticaj fra Mirka Mataušića, predsjednika Konferencije franjevačkih provincijala i Vijeća franjevačkih zajednica u HR i BiH, počelo se razmatrati potrebu i načine intenziviranja franjevačke zauzetosti za pravdu i mir na našim prostorima. Ondašnji predsjednik Misijskog centra (Missionszentrale) njemačkih franjevaca fra Andreas Müller, predložio je franjevcima da osnuju institut za istraživanje mira u nadi da će naći financijsku potporu za taj projekt u kojem je trebalo raditi barem desetak djelatnika. Fra Andreasu nije uspjelo pronaći izvore financiranja. No, od ideje se nije odustalo. 

Osnivanje Franjevačkog instituta za kulturu mira

Vijeće franjevačkih zajednica u HR i BiH 16. travnja 1996. godine donosi odluku o osnivanju Franjevačkoga instituta za kulturu mira. Fra Bože Vuleta je imenovan ravnateljem, a sestra Rebeka Anić djelatnicom na puno radno vrijeme. Dotadašnja Komisija za pravdu i mir sa sjedištem u Sinju prestaje s radom, a poslove preuzima Institut, koji u listopadu iste godine seli ured u Franjevački samostan sv. Ante u Splitu, gdje se nalazi sve do sada. (Rad iz djelokruga Komisije za pravdu i mir na razinama Južnoslavenske konferencije franjevačkih provincijala i Vijeća franjevačkih zajednica preuzima Institut).

Početno djelovanje Instituta bilo je usredotočeno na solidarnost s izbjeglicama i žrtvama rata, i praštanje kao izravna pomoć stradalnicima. Djelatnici i suradnici Instituta surađivali su s brojnim udrugama, kako onima s prostora HR i BiH tako i inozemnim kojih je u to vrijeme bio značajan broj. U toj se suradnji još više pokazala važnost opraštanja za proces pomirenja, na čemu su djelatnici Instituta već radili u okviru rada Komisije za pravdu i mir. 

Značajniji projekti

Ø  Opraštanje i pomirenje

-  Rezultati istraživanja u općoj populaciji i zasebno među franjevcima i franjevkama u Hrvatskoj i BiH s naglaskom na pitanje opraštanja, provedenog 1995., objavljenog u: Crkva u svijetu, XXXIV, br. 2, Split, 1999.

„Putovi i stranputice pomirenja“ 1997, izjava o aktualnim (ne)prilikama procesa poratnog pomirenja u suradnji s Centrom za mir i ljudska prava iz Osijeka

 „Na putu mira“ – priručnik koji je izradio Institut Ministarstvo prosvjete i športa RH, 15. 3. 1999., odobrilo je za uporabu u školama.

„Mir u Hrvatskoj, rezultati istraživanja“, 2001, istraživanje o oprostu i pomirenju provedeno u suradnji s Hrvatskim Caritasom:

„Oprost i pomirenje – izazov Crkvi i društvu“, 2001, međunarodna konferencija

„Kršćanstvo i pamćenje – kršćansko pamćenje i oslobađanje od zlopamćenja“, 2003, međunarodna konferencija

„Dijalogom do mira“, 2005, zbornik radova u čast Željku Mardešiću, istaknutom suradniku Instituta.

„Bosna i Hercegovina - europska zemlja bez Ustava, znanstveni, etički i politički izazov“,2013, međunarodna konferencija s pokušajem izgradnje novoga društvenog dogovora o Bosni i Hercegovini.

 „Nepomireno društvo – nepomirena pamćenja“, 2016, međunarodna konferencija

 „Vrata svetoga – interdisciplinarno čitanje opusa Željka Mardešića“, 2016, studijski dan održan o desetoj obljetnici smrti Željka Mardešića, u suradnji s Katoličkim bogoslovnim i Filozofskim fakultetom u Splitu

Ø  Socijalno zagovaranje

„Kultura solidarnosti“, 1996, sociološko istraživanje

„Kultura solidarnosti“, 1997, znanstvena konferencija

-  Kampanjaprotiv rada trgovina nedjeljom, 2003, koju je pokrenuo Institut s Hrvatskim Caritasom i Centrom za promicanje socijalnoga nauka Crkve HBK. Prikupljeno je 300.000 potpisa koji su predani Vladi RH. Donesen je zakon o zabrani koji je Ustavni sud osporio, a potom je donesen drugi u kojem je radno vrijeme nedjeljom znatno reducirano.

„Nedjelja radi čovjeka“, 2004, dokument koji suna poticaj HBK izradili organizatori kampanje protiv rada trgovina nedjeljom.

„Slobodna nedjelje: kultura u nestajanju“, 2014, studija nastala u suradnji s HKS-om iz Zagreba.

Ø  Očuvanje stvorenoga

„Odgovornost za život“, 2000, interdisciplinarna međunarodna konferencija o odgovornosti čovjeka za prirodu i okoliš.

„Žeđ na izvoru – moja odgovornost za vodu“, 2003/2004, studija koja je bila osnovom s koje je Institut započeo zauzimanje da se u strateškim dokumentima i zakonima o vodama ugrade stavke koje će priječiti moguću privatizaciju voda. Pritisak Instituta je polučio vrijedne rezultate. Studija je objavljena i kao priručnik pod istim nazivom, 2005.

„Družba Adria“, 2006/2010, kampanja protiv JANAF-ovog projekta kojim bi to javno poduzeće naftovodom dovodili sirovu naftu do Omišlja na otoku Krku, a odatle tankerima Jadranom u treće zemlje. Uz Institut i FSR u kampanju se uključila i komisija Iustitia et Pax HBK i brojne druge udruge.

„Taj divni Božji svijet – vjernik i ekologija“, 1997, Institut je priredio treće, promijenjeno i dopunjeno izdanje tog priručnika koji se koristio u školskoj i župnoj vjeronaučnoj nastavi.

„Zrak naš svagdanji - klimatske promjene i globalno zatopljenje“, 2007, studija-priručnik.

„Okoliš naš svagdašnji“,2015, skup koji je u sklopu predstavljanja enciklike pape Franje „Laudato si“, u suradnji s Dubrovačkom biskupijom Institut upriličio u Dubrovniku.

Ø  Žena u Crkvi i društvu

„Više od zadanoga – Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću“, 2003, doktorska dizertacija s. Rebeke Anić zahvaljujući kojoj je Institut  u svoj djelokrug uključio i ovo područje.

„Muško i žensko stvori ih - žene i muškarci u življenju i u službi Božjega poslanja“, 2005, istraživanje na općoj populaciji i zasebno među svećenicima i redovnicama, rezultati objavljeni 2008.

-   „Nasilje nad ženama – teološko-pastoralni izazovi“, 2006, zbornik radova. 

Istaknuti suradnici Instituta

Željko Mardešić (1933. - 2006.), sociolog i fenomenolog religije. Surađivao je s Institutom u vrijeme Domovinskoga rata a nadasve u poratnom vremenu, sve do konca života, zalažući se nadasve oko mira, promicanja dijaloga i duha II. vatikanskoga sabora i ostvarenja evanđelja. Sudjelovao je u planiranju i osmišljavanju simpozija, razgovora, okruglih stolova, susretanja. Doživljavao je Instituta kao važno i rijetko mjesto mirotvorstva. Institut je potaknuo proces dodjele počasnoga doktorata i objavio zbornik radova njemu u čast „Dijalogom do mira“ (2005). O desetoj obljetnici njegove smrti Institut je, u suradnji s Katoličkim bogoslovnim i Filozofskim fakultetom u Splitu  organizirao studijski dan o njegovu djelu: „Vrata svetoga – interdisciplinarno čitanje opusa Željka Mardešića“, 2016.

Fra Špiro Marasović (1944. - 2013.), teolog, filozof, publicist, prof. socijalnoga nauka Crkve. I sam franjevac u Institutu je vidio stvarnu mogućnost zalaganja za mir i promicanja socijalnoga nauka Crkve. Osim toga, Institut je doživljavao kao mjesto dijaloga, susretanja i mogućnosti promicanja važnih, a praktično rubnih tema franjevaštva: praštanje, pomirenje, očuvanje stvorenoga. Bio je nositelj prvoga sociološkoga istraživanja „Kultura solidarnosti“, 1995. Zauzeo se na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i Sveučilištu u Splitu za dodjelu počasnoga doktorata Željku Mardešiću. Sudjelovao je u pripremi i osmišljavanju simpozija, okruglim stolovima, predstavljanjima publikacija i u liturgijskim slavljima vezanim uz rad Instituta. 

Dokumenti

Statut