Slavlje nije pucnjava

Franjevački institut za kulturu mira pokrenuo je 1996. godine akciju »Slavlje nije pucnjava« koja je usmjerena na posvješćivanje neprimjerenosti i opasnosti uporabe pirotehničkih sredstava za zabavu, tj. petardi. Akcija je prvenstveno usmjerena na odgoj mladih. U godinama neposredno nakon Domovinskog rata, cilj akcije ponajprije je bio usmjeren na »stišavanje« svih oblika pucnjave koja je samo produbljivala postojeće ratne rane i na neki način dodatno podsjećala na netom proživljene strahote. 

Pored toga, nastojali smo kod mladih ljudi probuditi svijest o potrebi njegovanja onih načina slavljenja koji drugima mogu biti od pomoći. O ozbiljnosti problema uporabe pirotehničkih sredstava prilikom slavljenja svjedoči i već dugogodišnja akcija MUP-a RH »Mir i dobro« koja se provodi s ciljem prevencije i kontrole zakonite uporabe pirotehničkih sredstava. Zakon o eksplozivnim tvarima za gospodarsku uporabu u čl. 25.-30. propisuje način nabave i uporabe pirotehničkih sredstava za zabavu. Prodaja pirotehničkih sredstava II. razreda (za zabavu) dopuštena je u maloprodaji samo u vremenu od 27. prosinca do 1. siječnja (čl. 27., stavak 3.). Dakle, zabranjena je njihova prodaja i uporaba u vremenu od 2. siječnja do 26. prosinca (čl. 27. stav. 5., podstavci 1-3). U tom se razdoblju obično organiziraju kontrolirani vatrometi koji mogu biti primjeren izraz slavljeničkog trenutka bez neželjenih posljedica. Svako drugo razbacivanje eksplozivnim i zapaljivim sredstvima bilo bi doista ispod razine koju zahtijeva kultura slavljenja.

Uz to što se nekontroliranom uporabom pirotehničkih sredstava narušava javni red, stvara izvor opasnosti od ozljeda za nezaštićene i najmlađe, potreba takvog načina izražavanja radosti dovodi u pitanje i naš kulturni i duhovni identitet. Naime, samo iz obilja duhovnog bogatstva mogu izroniti kreativni i poticajni izričaji radosti i slavlja, kojih ne nedostaje u kulturnoj baštini našeg naroda. Prevladavanje agresivnih, bučnih, opasnih i duhom sve siromašnijih oblika slavlja, koji su u neku ruku ogledalo društvene zbilje, ozbiljno pred nas stavlja zadaću rada na svojevrsnom posvješćivanju uzroka i posljedica izbora takvih načina slavljenja, te ulaganja u kulturu izražavanja radosti.

Zbog svega toga smo odlučili pripremiti i ponuditi materijale koji mogu poslužiti za rad u okviru školske ili vjeronaučne nastave. Materijali su poticaj i okvir, a ono što smatramo važnijim jest otvoriti pitanja i probuditi interese učenika kako bi sami, u svojoj nutrini, pronalazili kreativne i duhom bogate izričaje radosti i načine slavljenja. 

SRETAN BOŽIĆ PRIJATELJU MOJ! ¨