Zajedništvom protiv stigmatizacije siromaštva

Okrugli stol

Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije u sklopu Dana socijalne zauzetosti organizirao je okrugli stol o temi „Zajedništvom protiv stigmatizacije siromaštva“ u petak, 10. studenog u Franjevačkom klerikatu u Splitu.

O siromaštvu  kao društvenoj marginaliziranost ili putu nove evangelizacije govorila je s. Vlatka Topalović, ravnateljica Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije. "Jedna od najvećih akcija Hrvatskog Caritasa je 'Tisuću radosti' koja djeluje u cijeloj Hrvatskoj u svim biskupijama i nadbiskupijama i njome se raznim inicijativama brine o siromašnima, razorenim obiteljima, braniteljima, posljedicama rata," rekla je ravnateljica Topalović. U Hrvatskoj postoji 1.500 župnih zajednica a u prosjeku u svakoj od njih je najmanje po 20 siromašnih obitelji. "Crkva u Hrvatskoj brine o 84.000 siromašnih i svaki dan dodijeli 3.000 obroka, a u prihvatilištima pod ovlašću Crkve svakodnevno je oko 100 beskućnika," naglasila je. Podsjetila je kako Crkva u Hrvatskoj radi mnogo na području brige o siromašnima ali se o tomu ne govori. "Dobro koje čini Crkva treba biti vidljivo i primijećeno," poručila je Topalović.

Pri angažmanu pomaganja siromasima iznimno je važna "kultura susreta" jer se u blizini sa siromasima može iščitavati odakle dolaze krojeni njihova siromaštva. "Kulturom susreta otkrivamo slabosti siromaha ali to je proces u kojem ujedno otkrivamo i vlastite slabosti," kazala je Topalović. Dodala je kako je susret sa siromasima "put nove evangelizacije“ te kako su prema najnovijim statističkim podacima "od 7,5 milijardi stanovnika na svijetu njih 2,2 posto siromasi." "Drago nam je što je papa Franjo proglasio 19. studenoga Svjetskim danom siromaha. Dakle, ne siromaštva kao pojave nego je u središte stavljen siromah," kazala je dodavši da su siromasi trajna opomena na savjesti čovječanstva." 

Voditelj Bračnog i obiteljskog savjetovališta Caritasa Zadarske nadbiskupije prof. psihologije Mladen Klanac istaknuo je kako u Hrvatskoj država nedovoljno prepoznaje angažman Crkve. "Ne postoji dovoljna svijest o Crkvi da ona ima što reći o svim problemima o kojima ima dovoljno znanja. U Hrvatskoj je još uvijek djelomično na snazi komunistički mentalitet po kojem mi iz Crve ne smijemo govoriti," kazao je Klanac te dodao kako se Crkva treba staviti "na put obrazovanja i još više reći o pojedinim poteškoćama. Crkva pomaže u borbi za uključivanje siromaha u društvo, ali je u njoj i premalo proročkog glasa da bi se razbijali stereotipi."

Prof. psihologije Laura Pavičić iz Caritasova doma „Sv. Ana“ za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja u Rijeci govorila je o programu koji Dom provodi već 24 godine u kojemu se isključivo bave ciljevima osamostaljivanja i provode psiho-socijalni tretman žena i djece žrtava obiteljskog nasilja s područja cijele Hrvatske. „Do sada je više od 1500 žena i djece prošlo kroz dom proteklih godina. Problemi koji se događaju su sporost donošenja nekih odluka – misleći na pravosudna tijela, postupci koji se vode na prekršajnim sudovima su najčešće predugi, a sve to otežava osamostaljenje korisnica“, kazala je prof. Pavičić te dodala da u svom programu imaju i rad s počiniteljima nasilja u obitelji, kojega provode u savjetovalištu i na taj su način zaokružili pristup cijeloj obitelji i problematici nasilja. Smatra da bi „trebala biti bolja međusektorska suradnja i povezanost svih institucija, pojedinaca i udruga uključenih u pomaganje siromašnima i potrebnima.“

Psihijatar Dragan Lovrović, vanjski suradnik Caritasovog doma "Sv. Ana", govorio je o psihosocijalnom tretmanu za počinitelje nasilja u obitelji kao obliku prevencije nasilnih ponašanja. „Već tri godine provodimo taj program koji je propisan od Ministarstva pravosuđa i mogu reći da imamo iskustava gdje se počinitelji vrate starom obliku ponašanja, ali i onih koji su promijenili krive obrasce ponašanja. Ovaj program stavlja naglasak na mušku socijalizaciju, odnosno na sagledavanju muške uloge u odnosu na obitelj i na suprugu ali taj problem je širi i kompleksniji," kazao je Lovrović.

Marina Grbić, mag. pedagogije/specijalist rane intervencije i  Lucija Božajić Golem, mag. logopedije iz Kabineta za ranu intervenciju Caritasa Zadarske nadbiskupije govorile su o temi „Djeca s teškoćama u razvoju i njihove obitelji – rad Kabineta“. Upoznale su nazočne s idejom rane intervencije i radom Kabineta te su prezentirale rezultate anketnog ispitivanja njihovih roditelja o vlastitoj percepciji i osjećaju stigmatizacije u društvu.

Sudionici okruglog stola, koji je moderirala prof. psihologije Jelena Burazin iz Ureda za obitelj Splitsko-makarske nadbiskupije, istaknuli su kako posljedice siromaštva nisu samo materijalne naravi nego egzistencijalne naravi jer je sve više pojedinaca i obitelji koji zbog nezaposlenosti ili niskih primanja ne mogu pokriti primarne egzistencijalne potrebe: hranu, troškove stanovanja, odijevanja, liječenja. Također je rečeno kao treba reagirati na "kulturu odbacivanja siromaha."

Silvana Burilović Crnov


Caritas splitsko – makarske nadbiskupije u sklopu Dana socijalne zauzetosti organizira okrugli stol

 s naslovom

„ Zajedništvom protiv stigmatizacije siromaštva “ 

10. studenog u 11 sati, Franjevački klerikat Split

Ø  „Siromaštvo  - društvena marginaliziranost ili put nove evangelizacije“ - s. Vlatka Topalović, ravnateljica Caritasa splitsko – makarske nadbiskupije

Ø  „Psihosocijalni tretman za počinitelje nasilja u obitelji kao oblik prevencije nasilnih ponašanja“ - dr. Dragan Lovrović, psihijatar i Laura Pavičić, prof.psihologije,

 „Sv. Ana“ Caritasov dom za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja - Rijeka

Ø  „Kako osnažiti obitelj - sustav podrške u crkvenim organizacijama“ -  Mladen Klanac, prof. psihologije, voditelj BiOS  Caritasa Zadarske nadbiskupije

Ø  „Djeca s teškoćama u razvoju i njihove obitelji - prikaz rada Kabineta“ -  Marina Grbić, mag.pedagogije/specijalist rane intervencije i  Lucija Božajić Golem, mag. logopedije, Kabinet za ranu intervenciju Caritasa Zadarske nadbiskupije

Moderator:  Jelena Burazin, prof psihologije, Ured za obitelj Splitsko-makarske nadbiskupije

 Posljedice siromaštva nisu samo materijalne naravi nego i duboko egzistencijalne. Sve više je pojedinaca i obitelji koji zbog nezaposlenosti ili niskih primanja ne mogu pokriti primarne egzistencijane potrebe kao što su hrana, troškovi stanovanja, odijevanja, obrazovanja, liječenja itd. Sve više je onih koji ovise o socijalnoj i karitativnoj pomoći; mlađe i srednje generacije ne vide perspektivu, siromaštvo i drugi problemi koje siromaštvo veže često psihički i društveno razara osobu. Zbog svih tih problema dolazi do različitih kriza, do porasta nasilja, delikvencije, raznih ovisnosti, patoloških i drugih bolesti i teškoća koje slamaju obitelj...

Možemo li kao društvo nešto mijenjati?  Možemo li slijediti apel pape Franje koji nas poziva da mijenjamo pogled na siromaštvo i siromahe? Možemo li reagirati protiv kulture odbacivanja te prihvatiti kulturu susreta? Koliko kao društvo i kao zajednica možemo doprinijeti stvaranju nekog boljeg svijeta...

 Ovo su samo neka od pitanja koja želimo dotaknuti te vidjeti imamo li zadovoljavajući odgovor, što možemo bolje, što trebamo više. Također ovo nam je i poziv da promišljamo o nekim novim modelima pastoralnog djelovanja. Poticaj da još više proširujemo karitativni rad, osmišljavajući nove modele skrbi za potrebne, ugrožene i nemoćne, uključujući i snažniji socijalni angažman kojima će se zahvaćati konkretan život ljudi.