Vaša iskustva i komentari

Potaknuti nekim vašim samoinicijativnim javljanjima o vašim iskustvima pozivamo i druge da preko naše web stranice javnosti upute svoja iskustva i moguće komentare. Pišite nam na kultura-mira@st.t-com.hr 

Uz vašu suglasnost tekstove ćemo objaviti anonimno. 


Poštovani,                                                                                                               30.11.2017.

Kao i većina ljudi tj. žena osjetila sam potrebu i ja ispričati svoju priču i kako je to kada nemaš slobodan dan kada i tvoje dijete. Imam 38 god.i 18 god. radnog staža u trgovini.
Imam dijete koje danas ima 17 god. i nikada neću moći nadoknaditi i vratiti te izgubljene zajedničke trenutke koje smo trebali imati kao neke obitelji. Nikada neću zaboraviti te suze kada sam je svaki vikend morala voziti na spavanje kod jedne bake, druge bake, pa malo kod tetke jer naravno ja i muž radimo oboje u trgovini a vrtići ne rade... i kuda ću sa djetetom… Bogu hvala na obitelji koju imam, a šta sa onima koji nemaju izbora pa djecu čuva svatko a da ne kažem da je većina male djece danas sama, čuva brat sestru ili obrnuto pa kada se dogodi tragedija onda se čudimo. Čudimo se što današnja djeca ne znaju što su prave životne vrijednosti. Odgaja ih ulica, televizija i šoping centri ... užas.

I to je sve zbog toga sto nemaju roditelje, nemaju ni taj jedan dan u tjednu koji treba biti obiteljski što znaci da ne znaju što je prava obitelj. Nisu kriva djeca niti jadni roditelji već država i pohlepni poslodavci. Idem u crkvu svake nedjelje i nikada nisam čula od svećenika da je rekao na kraju mise nemojte ljudi danas u trgovine, jer da nemaju poslodavci koristi nebi držali otvoreno nedjeljom! Neću nikada zaboraviti kad je u 12 mj. … (podaci poznati Institutu)  radio do 24 sata i jedan svećenik dođe u 23h i kaže „bas mi je super sad kupovat kad nije guzva“. Hm, o čemu mi pričamo. Tuga i jad.
Najviše me ljuti kada mi ljudi kažu „pa dobiješ plaćeno i slobodan dan sta bi htjela“.
Samo kažem evo tebi tih 100 kn koje sam dobila za četiri radne nedjelje u 12. mjesecu i evo tebi ta četiri dana koja sam dobila u 1. mjesecu i to kad mi je dijete već krenulo u školu nakon praznika... I onda još dobijem na to komentar „a sama si izabrala“ ... eto kakvi su danas ljudi... svako gleda samo sebe i svoje potrebe. Totalno nam je država skrenula sa puta i samo nam dragi Bog može pomoći.

Zato podržavam i jedva sam čekala i molila da se jednoga dana ovakva inicijativa pokrene.
Iako vise ne radim u trgovini Bogu hvala na tome, suosjećam sa svakim čovjekom koji radi nedjeljom bilo da je trgovac ili pekar. Smatram da nitko ne treba raditi nedjeljom osim doktora, vatrogasaca i policije. Sve drugo nije potreba već ružna navika većine ljudi. Sjećam se kao dijete trgovine su radile subotom do 13h najduže i do ponedjeljka ne rade! Super! Ništa nam nije falilo, bar sam susjede poznavala jer kad nešto pofali mama kaže ajde odi kod teta Anice po 2 jaja i svi su se družili i međusobno pomagali, a danas ljudi ne poznaju prvog susjeda, kad nešto pofali skokne do trgovine. Mogla bi ja pisati jako puno i nema ovoj priči kraja te isplakane suze moje curice svakog vikenda nitko ne može vratiti.
Nadam se da više niti jedno dijete neće plakati zbog nečega što stvarno nije sila.

Neka Vam svima dragi Bog bude na pomoći i neka vaša inicijativa bude vođena Duhom Svetim.

N.N. (podaci poznati Institutu) 


                                                                                                                                        28.11.2017.

Ovim putem želim vam zahvaliti što ste ponovno pokrenuli akciju da se nedjeljom ne radi. Da biste postigli da se izborite za neradnu nedjelju morate izaći sa čvrstim činjenicama pred poslodavce.

Ja ne radim u trgovini ali zato radi moja sestra. Žalosno je to da u vrijeme komunizma trgovine nisu nikada radile a danas rade a kao izjasnili smo se kao katolička država. Pitam se po čemu smo to onda mi katolici kad Bogu oduzimamo njegov dan. Zbog toga je država i u krizi i mnogi ne rade ni radnim danom jer sve je to kazna zbog svih onih radnih nedjela.

Sad ću Vam navesti primjer poslodavca (ime trgovine neću spominjati) koji radi nedjeljom od 8-13h. Taj poslodavac ima dvije zaposlene u prvoj smjeni i dvije zaposlene u drugoj smjeni. Nedjeljom radi samo jedna smjena. Dakle jedna smjena je nedjeljom slobodna odnosno dvije zaposlenice. Druge dvije rade od 8-13.00h. S obzirom da u svakoj smjeni moraju raditi po dvije poslodavac u tjednu im ne može dati slobodno. Dakle one imaju mjesečno samo dva dana slobodno i to svaka druga nedjelja. Kad bi se ukinuo rad nedjeljom one bi mogle dobiti slobodno svaku nedjelju ali ovako one ne mogu dobiti zamjenu za nedjelju. Tako one imaju gomilu prekovremenih dana koje poslodavac plati ali zar nije pravo radnika da se i odmori.

Možete li vi zamisliti da radite dva tjedna bez prestanaka i to od ponedjeljka do subote po 8 sati rada i nedjeljom 5 sati.

Druga stvar, zar bih ja ostala gladna ako nedjeljom trgovina ne bih radila. Zar ne bih onda sve obavila subotom. Kupila sve što mi je potrebno da imam što jesti i u nedjelju. Trgovci govore gluposti kad spominju da bi im promet opao. Ako se trgovine zatvore nedjeljom svi ćemo se tome prilagoditi. Otići ćemo subotom i sve što je potrebno kupiti. Ni pekare ne bi trebale raditi nedjeljom. Svi znamo da friško pecivo ionako nije zdravo. Pa onda zdravstveni sustav ima problema sa pretilima i opterećuju cijelo društvo. Mi smo se kao društvo previše navezale na ta nezdrava peciva umjesto da doma nedjeljom skuhaju pošten ručak, a ne da se šetaju po trgovačkim centrima. Hrvati ne znaju šta će od dosade pa onda idu u trgovačke centre nedjeljom.  A trgovci to znaju i zato to iskorištavaju. Kad je čovjeku dosadno i kad ode u topli ili rashlađeni trgovački centar biva namamljen na kupnju. Zato i jesu napravili takve trgovačke centre da ljudi radije tamo provode vrijeme nego kod kuće sa svojima. Mislim da u našem društvu imamo daleko dublje probleme oko kojih se moramo baviti. Ljudi su postali nestrpljivi i žele sve odmah pa tako kad im padne napamet da nemaju kisele vode otići će u dućan.

Uglavnom sam primijetila da svi koji odu nedjeljom u kupovinu su uglavnom šetači i oni koji ne žele imati špajz kod kuće pa svako malo kad im nešto zatreba odu u dućan. Imam i ja susjedu koja po nekoliko puta ide u dućan i to još s autom jer joj svako malo nešto zatreba da bi skuhala ručak. Pitam se kakvo smo mi to društvo da nemamo solidarnosti za onu trgovkinju koja radi za minimalac. Nijedan poslodavac ne može isplatiti radniku nedjelju. Nedjelja nema cijenu. To je Božji dan. Na taj dan se ne zarađuje. Ako Župnik prodaje GK on prodaje zato što GK stoji na stolu i za njegovu prodaju nije potrebna trgovkinja koja će stajati u Crkvi 8 sati da bi ga prodala. Isto kao što postoje automati i koji se ne pune nedjeljom nego radnim danom. Ovakva usporedba nekih nije nimalo kompatibilna.

Bojim se da ćemo mi kao društvo svi snositi posljedice rada nedjeljom. Božjoj kazni nitko neće izmaći. A ova financijska kriza je primjer Božje kazne za cijelu Hrvatsku.

Na kraju želim vam poručiti da se hrabro borite. Svi ćemo se moliti da u tome uspijete.

N.N. (podaci poznati Institutu)     


Poštovani,                                                                                                                26.11.2017.

Ne mogu a da nešto ne napišem ponukana zbivanjima oko zabrane rada nedjeljom. Radim u (podaci poznati Institutu)  i ne pamtim kad sam bila slobodna u nedjelju. Dan koji je posvećen Bogu, molitvi i obitelji. Nažalost većina vjernika su veliki licemjeri. Ja osobno ne kupujem nedjeljom, ne idem u kino. Idem na misu i na posao i jako mi teško pada kad vidim ljude koji vode tzv. aktivan vjernički život (u pastoralnom vijeću, čitači, pjevači....) da dolaze nedjeljom prije ili poslije mise u kupovinu. Nedavno sam napustila sve grupe u Crkvi jer nažalost više ne mogu gledati te ljude. Kako da ja njih volim kad samo osjećam gorčinu. Moje dijete je puno puta znalo mi reći i plakati da ostanem kod kuće. Nedavno mi je na blagajni bio i svećenik. Mogao se barem presvući da se ne primijeti tko je. Iskreno sam ga pitala o nedjelji i radu pa mi je njegov podli i zli odgovor prisjeo. Kao što nas ima svakakvih tako i Vas ima. A činjenica je da su katolici postali mlaki i bljutavi u svemu. Sotona nas je dobro zavarao i odveo svojim putovima. Jedan svećenik koji je bio na visokom položaju u našoj biskupiji je redovito dolazio u nedjeljnu kupovinu. Sve dok meni nije prekipjelo i pošto ga poznam i duhovno sam savjetovana da ga imam pravo opomenut i ukorit. To sam na lijep način napravila i otada se srećemo nekim drugim danom u trgovini. Sve je to jako lijepo ta vaša akcija... Ali mi koji radimo u trgovini smo ogorčeni i nesretni. Izgubila se ljudskost i sve se svodi na materijalizam. Ja nijednom nisam čula našeg župnika da je nešto rekao o radu nedjeljom ili da je bar pokušao vjernicima ukazat na neke stvari. Tako da je dobar dio naših pastira zajedno s vjernicima očito za rad nedjeljom. Časne sestre i svećenici su postali svakodnevica nedjeljom... Jako sam tužna dok ovo pišem jer znam da se ništa neće promjeniti. Pitam se šta bi moj pokojni ujo koji je bio svećenik rekao na to sve. Katolici su postali sprdnja u svemu... ne samo u pitanju rada nedjeljom. Mi koji bi trebali bit primjer nasljedovanja Krista smo postali teme za izrugivanje i ogovaranje. Naša realnost su mlakost i bljutavost ili vjerski fanatizam.

Neka nam dragi Bog pomogne i nek blagoslovi ovu Vašu akciju. Jer naše obitelji su zavedene i na lošim stazama.

N.N. (podaci poznati Institutu)